težina psa

Naslov: težina psa ned sij 13, 2008 10:59 am

DEBLJINA PASA:
Debljina je česta pojava u pasa i dugoročno može imati ozbiljne posljedice na zdravstveno stanje psa. Čini se da su neke pasmine osjetljivije na višak tjelesne težine od drugih. Razlozi još nisu u potpunosti razjašnjeni iako važnu ulogu igraju hranidbene navike, nasljedni faktor, redovitost obroka te kretanje. Debljina se najčešće javlja kod pasa srednje dobi (6-8 godina).
Komplikacije prekomjerene tjelesne težine javljaju se kao degenerativne bolesti kostiju i zglobova, bolesti srca i krvožilnog sustava, netolerancija tjelesne aktivnosti, diabetes, pankreatitis i masna infiltracija jetre. U literaturi se spominju i neke druge posljedice debljine, kao što je povećana osjetljivost na zarazne bolesti, dermatološki problemi, neke neoplazije, no za sigurnu potvrdu manjkaju znanstveni dokazi.

UZROCI DEBLJINE
Debljina je patološko stanje karakterizirano nakupljanjem masnog tkiva u većem omjeru nego što je potrebno za optimalno funkcioniranje organizma. Povećana količina masnog tkiva nastaje kada uzimanje energenata-energije (hrane) kronično prelazi potrošnju unesene energije. Uobičajeno je da se ovaj disbalans pripisuje povećanom uzimanju hrane, slabom kretanju ili kombinaciji oba faktora. Predpostavlja se da je u 95% slučajeva uzrok debljine u pasa kombinacija ova dva faktora.
Iako postoji mogućnost da i poremećaji metabolizma mogu dovesti do debljine, takve abnormalnosti nisu u potpunosti definirane. Neki endrokrini poremećaji kao što je hipotireoidizam, hiperadrenokorticizam, hiperinzulinemija i hipogonadizam povezani su sa debljinom, no nije još sasvim jasno da li su ti metabolički poremećaji povezani sa povećanim uzimanjem hrane, slabim kretanjem ili su to prave promjene metabolizma koje koje bez obzira na količinu unešene energije dovode do debljine. Hipotireoidizam povezan je sa usporavanjem metabolizma u odmaranju; hiperadrenokorticizam i hiperinzulinemija povezani su sa polifagijom (pojačanim apetitom); hiperadrenokorticizam povezan je i sa povećanim odlaganjem masti; a hipogonadizam povezan je sa smanjenom potrošnjom energije. Kronično uzimanje nekih lijekova, kao što je megoestrol-acetat te neki antikonvulzanti mogu se povezati sa polifagijom i razvojem debljine.
Trudnoća i dojenje smatraju se važnim rizikom za debljinu. Čini se da kod trudnoće veći faktor debljanja čini slabija potrošnja energije (smanjeno kretanje) nego povečana konzumacija hrane isto kao i kod pasa starije dobi, gdje smanjenje kretanja ima primarnu ulogu u razvoju debljine.

Iako su neke pasmine podložnije debljini od drugih, nije identificiran genetski faktor, a u stvarnosti je teško odvojiti utjecaj gena od utjecaja okoline. No, identifikacija gena koji reguloraju energetski balans kod ljudi i glodavaca, kao što su leptin i neuropeptid Y, podigla je interes genetskog uzroka debljine.

Životni stil i navike vlasnika pasa značajno doprinose razvoju debljine u smislu pretjeranog hranjenja i slabog kretanja .

TABLICA 1. UZROCI DEBLJINE U PASA

Neprilagođeno hranjenje psa uzimajući u obzir potrebe svakog psa individualno, te aktivnost psa
Davanje dodatnih kalorija u obliku grickalica, nagrada i ostataka sa stola
Podržavanje apetita kao znaka dobrog zdravlja
Korištenje hrane kao jačanje veze između vlasnika i psa
Podržavanje psa da prosi hranu
Davanje hrane kao utjehe, na pr. kada pas ostaje sam kod kuće
Neomogućavanje dovoljnog kretanja

Važno je prepoznati koliki je utjecaj ovih različitih faktora te koliko promjene ovih loših navika mogu doprinjeti kod dugoročnog održavanja primjerene tjelesne težine.

PREPOZNAVANJE I PROCJENA DEBLJINE
Prvi korak u liječenju problema sa težinom je njeno prepoznavanje od strane vlasnika i veterinara. Na žalost, ne postoje čvrsti, objektivni kriteriji na kojima bi se bazirao dokaz pretilosti i praćenje programa za mršavljenje te se iz tog razloga koriste vizualni i palpatorni kriteriji uključeni u redoviti klinički pregled. Točnije procjene mogu se dobiti rentgenskom absorptimetrijom i izotopnom dilucijom za mjerenje ukupne količine vode u tijelu, no ove pretage nisu praktične u klinčkim situacijama.

KLINIČKI PREGLED
Prije početka programa za mršavljene važno je provjeriti boluje li životinja od kakve prateće bolesti koja bi mogla biti uzrokom debljine, kao što su endokrini poremećaji, kardiovaskularne ili ortopedske bolesti, koje bi mogle otežati dugotrajnu uspješnost liječenja. Osim kliničke pretrage i rutinskih laboratorijskih testova, osobitu važnost treba posvetiti testovima za otkrivanje hipotireoidizma, hiperadrenokorticizma, hiperinzulinemije i hipogonadizma. Minimum pretraga trebao bi sadržavati podatke o kompletnoj krvnoj slici, biokemiji i analizi urina. Indikacije za pozadinsku bolest tada treba pratiti sa više specifičnih testova.

LIJEČENJE DEBLJINE
Uspješan program mršavljenja uključuje restikciju unosa energije te njenu povećanu potrošnju pomoću vježbanja, praćenja gubitka težine te promjena ponašanja koje su dovele do prevelikog uzimanja energije ili premalog kretanja. Daleko najvažnija je vlasnikova odlučnost, osobito što programi mršavljenja mogu trajati 6-12 mjeseci, te zahtjevaju trud vezan za praćenje količine uzete energije i kretanja što može značajno utjecati na životni stil vlasnika.
Kada je debljina kod psa komplicirana hipotireoidizmom ili hiperadrenokorticizmom, primarni cilj je postići normanu funkciju štitnjače, odnosno nadbubrežne žljezde pomoću adekvatne terapije. Ako i nakon stabilizacije pacijentovog stanja ne dođe do gubitka težine, treba provesti program za mršavljenje.

Restrikcija energije
Cilj restrikcije energije je gubitak masnog, ali ne i gubitak ostalog tjelesnog tkiva. Gubitak druge tjelesne mase povezana je sa vrlo rapidnim gubitkom tjelesne težine, koja može štetno utjecati na zdravlje pacijenta te dovesti do značajnog dobitka na tjelesnoj težini jednom kada se prekine sa smanjenim unosom energije.
Psi dobro podnose gladovanje, a gubitak težine kod gladovanja iznosi oko 4-5% ukupne tjelesne mase tjedno, što predstavlja oko 2% više gubitka težine od onog što se smatra sigurnom mjerom. Gladovanje zahtjeva hospitalizaciju kako bi bilo sigurno, no humanost postupka je upitna, ne obraća se pažnja na problematično ponašanje koje je dovelo do debljine ili važnost kretanja za održavanje postignute tjelesne težine , te je osobito povezano sa naglim dobivanjem izgubljene tjelesne težine nakon povratka na stari način prehrane.
Opisan je znatan broj strategija za kontroliranu restikciju uzimanja energije. Sve se uglavnom baziraju na dnevnim energetskim potrebama, optimalnoj tjelesnoj težini ili na gubitku 15% tjelesne težine. Uzimajući u obzir teškoće pri izračunavanja prve dvije stavke, treća opcija predstavlja siguran i dosegljiv cilj. U nekoliko kliničkih ispitivanja utvrđeno je da su psi koji su gubili oko 1% tjelesne težine tjedno, nakon prekida programa dobivali najmanje na tjelesnoj težini iako su imali slobodan pristup hrani.
U svim ispitivanjima ponovo se naglaša važnost kretanja te kontrolirani unos energije jednom kada se postigne željena tjelesna težina.

Odabir dijete
Sa gledišta nutricionizma, važno je smanjiti unos energije bez smanjenja unosa esencijalnih mikro i makro nutrijenata: proteina, esencijalnih masnih kiselina, određenih vitamina i minerala. Iz ovog razloga nije prihvatljivo dogoročno psu jednostavno smanjiti količinu uobičajenog gotovog obroka, što može dovesti i do 70% smanjenja esencijalnih nutrijenata, jer se u gotovoj hrani za pse omjer nutrijenata bazira na količini unesene energije.
Na tržištu zato postoje gotovi pripravci namjenjeni u svrhu dijetnog programa, koji osim pravilnog omjera energije i esencijalih nutrijenata obično dolaze i sa preporukom o načinu primjene, kojima se izbjegava ponekad komplicirano izračunavanja količine energije potrebne kod restriktivne dijete.
Još jedna važna stavka kod restriktivih veterinarskih dijeta da se uz smanjenje količine masti uz jednaki volumen uzete hrane, sačuva ugodan okus. Volumen će se očuvati tvarima koje su velikog volumen, ali niskokalorične, kao što je zrak, vlakna ili vlaga. Još jedan način pravilne restriktivne dijete je da se poveća broj obroka, ali smanji količina hrane u obroku, čime se rješava i loša navika davanja međuobroka, slatkiša i ostataka sa stola. Iako većina restriktivnih dijeta uključuje povećan omjer vlakana naspram drugih nutrijenata, učinkovitost nije dokazana, pa su takve dijete još uvijek upitne.

Promjene navika
Cilj ovih promjena je da se psu omoguće redoviti obroci, ograniče poslastice, odnosno da su poslatice niskokalorične i da se prekine sa nagrađivanjem isključivo hranom. Potrebno je, osim toga, psu obroke davati redovito u uvijek isto vrijeme. Cilj je, osim toga, da se veza vlasnika i psa učvrsti ne samo hranjenjem već i igrom, vježbanjem i šetnjom.

Vježbanje
Iako je vježba važan dio programa za mršavljenje, nema pouzdanih podataka koliko bi pas točno trebao dnevno vježbati. Iako je uobičajena preporuka 20-60 minuta oštrog hoda na dan, pojačano opterećenje za pretilog psa može dovesti i do nekih težih poremećaja. Sigurnim se smatra dnevno povećanje kretanja za oko 10% vremena inače provedenog u šetnji.

Praćenje gubitka težine
Najvažniji element programa za mršavljenje je redovito praćenja gubitka tjelesne težine, kako bi sami vlasnici uočili rezultate, te tako ostali predani svome cilju. Redovito praćenje podrazumjeva dnevno bilježenje količine i broja obroka te redovitu dnevnu aktivnost u kombinaciji sa tjednim ili dvotjednim mjerenjem tjelesne težine u ambulanti. Ovo je osobito važno kako bi se ustanovio točan uzrok debljine i tako preveniralo ponavljanje problema. Nakon postizanja željene tjelesne težine važno je svakom psu individualno prilagoditi režim dijete i aktivnosti kako bi se postignuta željena tjelesna težina dugoročno održala.

LIJEČENJE DEBLJINE LIJEKOVIMA
Lijekovi kojima se služimo u ovu svrhu mogu se podijeliti u dvije skupine: lijekovi suprimiraju apetit i lijekovi koji povećevaju potrošnju energije. Lijekovi za smanjenje aptetita obično djeluju na ß-adrenergične i/ili dopaminske receptore ili neurotransmisiju serotonina, te mogu biti povezani sa stimulacijom središnjeg živčanog i kardiovaskulanog sistema. Od lijekova u ovoj skupini jedini kojem je dozvoljena primjena kod pasa je fenfluramin, sa poražavajućim rezultatima.
Termogenetski lijekovi koji imaju ?- i/ili ß-adrenergičnu aktivnost dovode do povećane potrošnje energije. Ova istraživanja još su na početku te nema pouzdanih podataka o učinkovitosti ovih lijekova kod pasa.
Jedan od preparata koji je pokazao umjerenu, ali značajnu učinkovitost bez redukcije količine hrane je dehidroepiandrosteron (DHEA). Način djelovanja nije sasvim poznat te su potrebna dodatna klinička ispitivanja da bi se dokazala učinkovitost i sigurnost ovog lijeka.
Lijekovi za smanjenje debljine trebali bi se korisititi samo kao dodatak programu mršavljenja, koji uključuje smanjenje količine unosa energije, promjenu loših hranidbenih navika i vježbanju koji čine okosnicu za dugotrajan uspijeh smanjenja prevelike tjelesne težine.